ADDRESS TO THE WORLD PUBLIC
Obraćam se svjetskoj javnosti!


Sva moja nastojanja (upućena na kulturan način producentima GK Films-a, izvršnim producentima, Angelini Jolie, njenim odvjetnicima i agentima u proteklih jedanaest + mjeseci) da zaštitim autorska prava vlastitog romana "Slamanje duše“ objavljenog 2007.g., koja su prvobitnom "Neimenovanom ljubavnom pričom“ Angeline Jolie, a sada filmom nemaštovita naziva "In the Land ofBlood and Honey“ narušena, odnosno u nekoliko vrlo bitnih elemenata kopirana (pokradena?), i poslužila joj kao osnova za pisanje scenarija filma, ostala su bez ikakvog odgovora, a kamo li nekakvog respektabilnog dogovora! Neoriginalni naziv filma je i zato što je očito da joj je naslov romana autora Martina Van Crevelda "The Land of Blood and Honey“ poslužio svrsi, samo se malo poigrala riječima dodavši "In“, kao što se očito poigrala i s mojim romanom pa ga secirala i srozala na banalnu ljubavnu priču, kakva je bila doslovno nezamisliva za vrijeme rata, a pogotovo u koncetracijskim logorima gdje je radnja, koju je ona pokušala ispričati na taj secirani način, nemoguća. Toliko nemoguća, da je zapravo jasno, da ona ni malo ne poznaje podneblje Bosne i Hercegovine (kao ni Hrvatske) naročito ne za vrijeme brutalno  izvršene srbijanske agresije koja je u biti započela 1990. i trajala skoro punih šest godina!   

Angelina se na raznorazne načine pokušava dodvoriti narodima (ljudima) nastanjenima na njenom (bosanskom) teritoriju koji nikada u povijesti nisu živjeli u medu! Ove zemlje (Hrvatska i Bosna & Hercegovina) pamte samo krv kroz koju su u povijesti nastajale i nestajale, dok su osvajači za sobom ostavljali pustoš kakvu je i agresija bivše JNA i Srbije prije dvadesetak godina ostavila. Povijest demantira svakoga tko pokušava reći suprotno. Zato su se i pobunile žene Bosne i Hercegovine koje su prošle najveća stradanja i digle glas protiv snimanja takvoga filma; naročito žene iz udruge – Žene žrtve rata Sreberenice. Bezuspješno sam iz Hrvatske i Zagreba pokušavao u proteklom razdoblju putem mailova, faksa, telefona, te odlaskom u Budimpeštu na snimanje filma, doći do kontakta. Nečuveno i neprofesionalno da me nitko nije ni pokušao kontaktirati, omalovažavajući moj rad i moje autorsko djelo koje je gotovo starije i od same Angeline Jolie!

Upravo taj njihov odnos prema meni i djelu samome, je u mojoj nutrini izazvao isti "Gnjev jednog sarajlije“ (istiomeni naslov mog prvog dokumentarnog filma u svijetu o ratu na ovim područjima) kao i srbijanski agresori koji su od 92. napadali i razarali (rekli bi oni: kasapili) moje Sarajevo i BiH. To omalovažavanje mene, moga rada, mišljenja, uvjerenje da ja iz jedne male države neću moći ništa postići protiv tako "velike“(?!) Angeline Jolie - humanitarke kojoj se svi klanjaju na njenom putu dobročinstva(?!), jer prije svega nemam novaca upustiti se u borbu za zaštitu autorstva, a niti snage i mogućnosti to ostvariti, prisililo me da se na ovaj način obratim svjetskoj javnosti i kažem svoje viđenje i mišljenje o svemu!  Naravno da ću (moram, trebam i hoću) to učiniti  (i činim) putem web stranice: www.thesoulshattering.net .

Ideja moga romana i tekst postoje dvadeset (20) godina! Roman "Slamanje duše" govori o jedinstvenom slučaju spašavanja Hrvatice Mirne (čija je majka Muslimanka Emina) od strane neprijateljskog oficira koji je u zapovjedništvu koncentracijskog logora nadomak Sarajeva – Crnogorcu Ljubanu, o ljubavi među njima, o mržnji drugih, zlostavljanju i silovanju, o crnogorčevu ocu (srbo-jugoslavenskom) nacionalistu - visokom oficiru bivše JNA i bliskom prijatelju ratnog zločinca Radovana Karadžića.

Takva unikatna priča niti u stvarnom životu (osim u tom jedinstvenom i od mene opisanom slučaju), niti na filmskom platnu, niti u književnosti ne postoji, osim u romanu Slamanje duše napisanom (i objavljenom) 2007.g. To da visoko rangirani agresorski oficir iz zapovjedništva logora, spašava žrtvu, pa bude proganjan i ubijen od svojih, iako mu je otac nadređeni (u samom je vrhu JNA) oficir, iako ima obitelj, jest pripovjest bez presedana. On se iz evidentno visokih moralnih razloga odlučuje dati svoj život spašavajući nju!
Takvih priča spašavanja od strane neprijateljskih vojnika, osim ovoga presedana ne poznajem, iako sam sve vrijeme rata bio u Bosni i Hercegovini, vidio i čuo na desetine tisuća priča. Ovo je jedinstvena priča za koju sam saznao 1992.g. kada se za logore i srpske zločine nije znalo u svijetu. Zato je i čudno da je baš gotovo identičnu priču Angelina Jolie snimila u svom filmu prvijencu.

Priču i sinospis sam počeo slati od 1995. g. na stotine adresa, s naglaskom na strane izdavače – Avon Books, Pentland Press, Janus Publishing, Virgin, Penquin, itd., i od njih dobio ponude za tiskanje, te odustao iz osobnih razloga. I tijekom 2005/06.g. kada sam spremao tiskanje u Hrvatskoj, slao sam storiju na brojne adrese. Dakle moj sinopsis,  roman i ideje poslani su na stotine i stotine adresa, putem pošte i e-maila, te su od tada znani mnogima. Ono što nije nevažno, a presedan je na ovim prostorima, jest da je roman "Slamanje duše" dobio potporu tri Ministrstva kulture: Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine!

Moja ideja kao takva, isto stara već dvadeset godina, je da napravim "Most ljubavi“ između Sarajeva, Vukovara, Srebrenice i New Orleansa, te sam knjigu "Slamanje duše" htio pokloniti u humanitarne svrhe, odnosno od njene prodaje financirati i napraviti po jedno naselje od desetak kuća u svakom od tih gradova! Tu ideju sam uputio i na Ms. Oprah(u) Winfrey za "Angels Network“ ali i ponudio Angelini Jolie za "Make it Right“ humanitarnu organizaciju. Ali ne! Ideja tim damama valjda nije bila dovoljno humana i dobra?!

Nakon što sam čuo da Angelina dolazi u BiH, u Sarajevo, u travnju 2010., razgalilo mi se srce i potencirala potreba da se pomogne napaćenom narodu, poglavito zlostavljanim i silovanim ženama tijekom agresije na BiH! Međutim, dva mjeseca nakon toga, u lipnju 2010, (što me začudilo zbog žurbe i kreacijske brzine), ona se odlučuje na snimanje filma s ratnom tematikom, i to baš o koncentracijskim logorima s jednom takvom (podudarajućom) pričom!? Kao režisera me čudilo da je netko toliko pametan i sposoban tako brzo (dva dana!?) napisati scenarij jedne iznimno kompleksne i teške radnje? Ja koji sam rođen u Sarajevu i proživo rat sam to uspio tek nakon 12 godina internog proživljavanja i 1 godine kontinuiranog danonoćnog pisanja.

Prvobitno nisam pridavao puno važnosti tome, jer postoje na desetine tisuća priča koje o tom jezivom ratu govore na ovaj ili onaj način, no kako je vrijeme prolazilo, a izjave glumaca, poput Rade Šerbedžije, te drugih glumaca koje je angažrala, počela se i meni bistriti slika!
Najviše me začudilo što je ona (Ms. Jolie) najvažniji lik - silovanu ženu, podredila ratnim zločincima, pa je davši ulogu Radi Šerbedžiji (notornom jugo-nostalgičaru i srbofilu) kao ocu ratnog zločinca, tom liku dala veliku (i iz aspekta vjerodostojnosti potpuno nerealnu) važnost i dimenziju, multiplicirajući ulogu (istovjetnog oca) iz mojeg romana! Najveća je upravo ta silovana i zlostavljana žena - junakinja, a ne ratni zločinac. Kod Angeline ona gine i time daje za pravo ratnim zločinima koji su počinjeni na ovim prostorima, te za junaka cijele priče postavlja ratnog zločinca - Srbina!!!??? Malo je čudno da bi bila slučajnost, te tolika podudarnost, koju ona nije htjela (?!), odnosno nije za sve podudarnosti i storiju (moju) znala?!

Nakon desetina napisa objavljenih - kako u pisanim, tako i u elektronskim medijima, a naročito glede natezanja oko snimanja filma u BiH - zabrane snimanja, pa ukidanja zabrane od strane Federativnog Ministarstva kulture BiH, te protivljenje žena iz Udruge „Žene žrtve rata“ i predsjednice iste - gdje. Bakire Hasečić, postalo mi je sve jasno! U skladu sa zbivanjima  A.J. se na neki način inati i sveti Sarajevu i cijeloj BiH, prebacivanjem snimanja u Budimpeštu.

Po svemu sudeći njezin film nije ništa drugo već prerađen i pročišćen roman "Slamanje duše", koji je, kako spomenuh prije, objavljen – 2007. Dobio sam i sinopsis filma Angeline Jolie, koji je za mene kao redatelja izuzetno sraman, jer je napisan u svega nekoliko rečenica, što govori kakav je odnos producenata i nje prema Sarajevu i BiH, te da je to sve za njih samo puka forma koju je trebalo zadovoljiti! Kontaktirao sam predsjednicu udruge gdju. Bakiru Hasečić koja mi je poslala zgražavajući e-mail.

U medijskim istupima članova ekipe, producenata, A.J., glumaca i td., pojavljuju se razne verzije filma! Jednom je to istinita priča, zatim nije, te je ovako te je onako, pokušava se naći opravdanje za sve, no sumarno je jasno jedno i najvažnije (potvrđeno na kraju u Angelininom intervjuu mađarskom tjedniku): to je priča o spašavanju iz logora, priča gotovo identična priči mojega romana Slamanje duše!

U romanu je noseći i glavni lik, što je i razumljivo, silovana i zlostavljana žena - Hrvatica (Bosanka) Mirna i njen spasitelj -Crnogorac Ljuban iz zapovjedništva logora, kojeg zbog tog hrabrog i čovječnog čina ubijaju srpski vojnici i četnici, njegovi suborci.
Angelina si je uzela za pravo (vjerojatno i pod utjecajem izvjesnih interesnih skupina), pošto za nju, svjetsku javnost i filmsku industriju nije interesantno da likovi budu Hrvatica i Crnogorac (bez obzira na unikatnu vjerodostojnost), izmjeniti odnos u Muslimanka - Srbin, te u toj povijesnoj nevjerodostojnosti jest i cijela bit njezina filma, koji je postao previše obojen, pristran i prosrpski nastrojen, ali baš po svemu.

U filmu dakle ispada da je glavni lik ratni zločinac, a ne ona (Mirna, ili kako se već u filmu zove) i one koje su zlostavljane i silovane!? Angelinin "junak ljubavne priče“ Srbin, ubojica i ratni zločinac, nakon što ubija onu, koju je tobože spasio i voli(!?), predaje se i postaje "shakspearijanski" junak i centralni lik cijeloga filma, a ne silovane, obespravljene i ponižene žene!?

Pitanje iz nove povijesti: " Koji se to ratni zločinac (posebice srpski) ikada predao, a kamoli pokajao??" Angelina Jolie dakle falsificira povijest, a i Haag je (uz sve manjkavosti) hvatanjem Karadžića, Mladića i Hadžića dodatno demantira! Od stotina tisuća priča iz logora, Angelinin film ima baš istu osnovu i priču kao moj roman!? To ne može biti slučajnost! Angelina Jolie je i sama potvrdila nakon svih napisa i kontroverzi oko snimanja filma, a naročito kroz one dane mađarskom tjedniku "Vasamapi Hirek“, da je dok je bila bolesna prije dolaska u Sarajevo i BiH čitala dosta toga, gledala filmove pa dobila ideju? Nije li dobila ideju od tuđe ideje i djela? Time je uglavnom sve rečeno! Dakle, ne samo da ima sličnosti, već se u previše detalja podudara  roman "Slamanje duše" i njen "ljubavni“, sad već ipak imenovani film. Još jedan važan detalj je taj, da u mom romanu junakinja otkriva položaj logora kojeg napadaju osloboditelji, a u Angelininom filmu on nju "mutatis mutandis" ubija zbog otkrivanja položaja!? Dakle i cijela radnja filma je u biti mutirana radnja romana!? Slučajnost ili namjera? Pitam ja to cijelu filmsku a i svu drugu javnost, a pitam i Angelinu Jolie i njene producente, ali i one koji su joj servirali taj scenarij!! Sramotno od jedne humanitarke(sic!)!

I kao šlag na tortu: Nakon što desetak godina promoviram ideju o povezivanju i pomaganju (izgradnja) razorenim gradovima - Srebrenici, Vukovaru, Sarajevu i New Orleansu; ideju koju sam opetovano spominjao u intervjuima, a slao  Oprah(i) i samoj Angelini koja zaokružuje priču, snima srpski obojeni imenovani film, te gradi kuće uz pomoć UNHCR-a na teritoriju (pazite molim vas!!!) tzv. Repubilke Srpske (14 kuća u Rogatici) - u paradržavnoj tvorevini, rak rani opstanka Bosne i Hercegovine; istoj onoj koja je nastala upravo na tim zločinima i neljudskim pokoljima znanim diljem svijeta!!??

I cijeli taj lažni svijet (demokratski i pravedni - ha!ha!) ne osuđuje, nego tolerira i protektira nakon završetka(?) rata istu tu paradržavu koja ne samo, kako spomenuh, destabilizira BiH kao cjelinu, već i cijeli jugoistok Europe ugrožava svojim postojanjem. I sve to Angelina Jolie diže na jedan kvazikulturni "umjetnički“ nivo!? Dakle, niti to nije njena originalna ideja (a ni UNHCR-a), nego, kako izgleda opet moja, samo uprošćena, jer moja ideja je bila daleko veća i prostirala se na cijeli svijet! Ali ona je Angelina Jolie, humanitarka (!), dobročiniteljka, a ja, ja sam po njima nitko i ništa, Josip J. Knežević, allias James J. Braddock - Sarajlija, čije im ime nije ni važno, a još manje išta govori!? Poklanjao sam Angelini Jolie i njenom suprugu roman "Slamanje duše“ za humanitarnu organizaciju "Make it Right“, kako bi ga tiskali i od sredstava skupljenih prodajom romana napravili "Most ljubavi“, odnosno izgradili po jedno naselje od desetak kuća u već spomenutim gradovima, a ne samo na jednom mjestu i jednom teritoriju. Želio sam (što više ne želim) Angelinu Jolie predložiti - što nikada nitko nije napravio u svijetu (povezati kontinente, gradove i ljude različite boje kože) - za Nobelovu nagradu za mir i humanost. Ta (moja) ideja i posljedični čin su veći i vrijedniji od svakog filma i svake druge djelatnosti. No nisu me htjeli čuti, a kamo li razgovarati!?

Iz svih navedenih razloga danas sam, više nego ikada, uvjeren da sam u pravu, te tražim zadovoljenje svojih prava, i sudskim putem i putem javnosti! Sada tražim potpuno satisfakciju, ali i ispriku - i njezinu i njezine ekipe, za sve što sam proživio i proživljavam. Kao da sam opet u ratu, u svome Sarajevu davne 1992.g. u opsadi, ali ovaj put sam!
Idem stoga i u pravnu bitku, te ću tužbom u SAD-u tražiti zadovoljenje autorskih prava i naknadu, a usput i zatražiti zabranu prikazivanja filma dok se rečena prava ne zadovolje!

Ovo je bit moje priče, cijele moje agonije, koju proživljavam više od jedanaest mjeseci. Još davne 1992.g. u vrijeme kada svijet nije niti čuo za Angelinu Jolie, prolio sami krv za svoj grad i zemlju, izgubio sve materijalno, izgubio i obitelj i radost, da bi danas netko poput Angeline mogao doći u moj rodni grad slobodan i miran, te primiti počasno srce toga izmučenog i predivnog grada, a istovremeno uništavati ono što je proizašlo iz njegove i moje patnje, iz patnje bezbrojnih Mirni i njihovih obitelji - moj roman (silovan i ukaljan od Angeline i srpskog lobija) - uspomenu (hommage) svim nevinim žrtvama tog nehumanog razaranja Bosne i Hercegovine.



ZAGREB- CROATIA 2011.